Kad je učenik zlostavljan?

Učenik je zlostavljan kada je učestalo i trajno izložen negativnim postupcima od strane jednog ili više učenika. To je svjesna okrutnost koja je usmjerena prema drugima radi sticanja moći a nanošenjem psihičke odnosno fizičke boli.

Nasilje među vršnjacima možemo podijeliti na:

  • Fizičko – udaranje, štipanje, guranje …
  • Verbalno – vrijeđanje, širenje glasina, stalno zadirkivanje, ismijavanje …
  • Emocionalno – namjerno isključivanje žrtve iz aktivnosti razreda.
  • Seksualno – neželjeni fizički kontakt i uvredljivi komentari.
  • Kulturno – vrijeđanje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi.
  • Ekonomsko – krađa i iznuđivanje novca.

Vršnjačko nasilje prisutno je ukoliko su zastupljena tri osnovna elementa:

  1. Negativni postupci – fizičko, verbalno, neverbalno (to su oblici društvene izolacije) …
  2. Ponovljeno i trajno – da bi se iz pojave nasilja u školi mogli isključiti beznačajni sukobi između djece.
  3. Asimetričan odnos snaga – stvarni ili tako doživljeni odnos snaga.

Uloga djece koja posmatraju nasilje

Većina učenika ne čine nasilje niti su žrtve nasilja, ali ga vrlo često posmatraju bez želje da pomognu žrtvama nasilja. Čest je slučaj da pomognu nasilniku ili da aktivno učestvuju u maltretiranju žrtve. Zašto se to dešava? Imamo nekoliko objašnjenja.

  1. Nasilnici uživaju određeni ugled među vršnjacima.
  2. Strah od osvete nasilnika ako stanu na stranu žrtve.
  3. Nekad se i posmatrači počnu nasilno ponašati jer su dio grupe i smatraju se manje odgovornim u tom slučaju.

Možda jedan od glavnih razloga zašto djeca ne reaguju je taj što mnogi misle da im odrasli ne bi pomogli. Očito da smatraju da nijesu dovoljno zaštićeni.

Iz prethodno navedenog proističe kolika je odgovornost na školi, roditeljima, nastavnicima.

Potrebno je aktivno raditi na tome da posmatrači uvide da mogu spriječiti nasilje u školi.

  1. Naučite djecu kako njihovo ponašanje može podstaknuti ili obeshrabriti nasilnika.
  2. Podučite ih vještinama koje posmatrači mogu koristiti kako bi spriječili nasilje koje primijete (pri tom naglasiti da o svakom nasilju obavjeste odraslu osobu, te nikada na nasilje ne odgovarati nasiljem).
  3. Posmatrače je potrebno držati odgovornima za nasilje ukoliko se pridruže nasilniku ili ne prijave nasilje.

Uloga nastavnika:

  1. Ako je učenik izolovan i tužan, provjeriti šta je dovelo do takvih osjećaja.
  2. Reagovati odlučno na najmanji oblik nasilja.
  3. Naučiti učenike da izvjeste ako je neko nasilan prema njima.
  4. Nadgledati djecu i za vrijeme odmora, pogotovo mjesta gdje se okupljaju u grupi.

Uloga roditelja:

Od ogromne važnosti je na koji način roditelji pružaju podršku svojoj djeci. Iako je pripadnost grupi djeci iz godine u godinu sve važnija, jako je bitno da roditelji ostanu sigurna baza u koju se djeca mogu vratiti kada im je teško.

Od presudne je važnosti da roditelji ubjede svoju djecu da nijesu krivi za nasilje koje im se dešava i da je takvo ponašanje duboko pogrešno. Na taj način će djete biti sigurnije u sebe i uvjek će znati da nije odgovorno za naslino ponašanje drugih osoba.

Ono što na kraju treba ponovo naglasiti djetetu:

  1. Žrtva nasilja nije odgovorna za postupke drugih.
  2. Ko je nasilan mora snositi posljedice za svoje ponašanje.
  3. Ne bi smjelo biti tolerancije među djecom od odraslih.
  4. Od presudne važnosti je adekvatno organizovati rješavanje problema vršnjačkog nasilja u školama.